Pojavljivanje Christophera Maloneya 2012. godine u The X Factor UK postalo je jedan od najnezaboravnijih trenutaka u povijesti emisije. Na pozornicu je stupio vidno preplavljen emocijama i priznao da je 25 godina trgao prijavne formulare prije nego što bi ih poslao, jer ga je strah uvijek zaustavljao. Njegova iskrenost postavila je temelje za trenutak mnogo snažniji nego što je itko očekivao.
Od samog početka njegova nervoza bila je očita. Maloney, tada 34-godišnjak, tresao se, borio se sa suzama i pokušavao umiriti svoj glas prije nego što je započeo. Iza te tjeskobe stajala je osobna priča koja je trenutku dala dodatnu emocionalnu težinu. Nakon smrti svog djeda preselio se baki, koja ga je ohrabrila da konačno napravi taj korak i ode na audiciju. Odabrao je pjesmu Bette Midler „The Rose“, koja je svirala i na djedovu pogrebu, pretvorivši njegov nastup u emotivnu posvetu.
Prve note bile su nesigurne, ali sve se promijenilo čim je pronašao melodiju. Glas mu se otvorio—snažan, topao i samouvjeren—potpuno drugačiji od nervoznog čovjeka koji je samo nekoliko trenutaka ranije stupio na pozornicu. Publika je ubrzo ustala, sve glasnije plješćući svakim stihom dok je njegovo samopouzdanje raslo.
Suci su bili jednako iznenađeni. Louis Walsh, Tulisa Contostavlos, Nicole Scherzinger i gošća sutkinja Geri Halliwell ustali su kako bi mu zapljeskali. Gary Barlow, vidno dirnut, sažeo je reakciju pitanjem: „Kako si uspio sakriti taj glas sve do sada?“ Njihov odgovor jasno je pokazao da je Maloney pružio nešto daleko iznad očekivanja.
S četiri oduševljena „da“ Maloney je prošao u sljedeći krug, a kasnije su ga gledatelji izabrali kao wildcard natjecatelja. Na kraju je završio na trećem mjestu, pretvorivši godine straha u jednu od najinspirativnijih priča o uspjehu u povijesti emisije.
